Start My Love Story Vaša nova istinita priča – “Moj anđeo”

Vaša nova istinita priča – “Moj anđeo”

SHARE

My Love Story je vaša rubrika – šaljite nam svoje istinite ljubavne priče na e-mail adresu bravo@color.rs a u subject stavite “Za My Love Story”.

Jeste li se ikad osjećali izdano, da vam neko zabije srce u grlo i teško dišete? Meni se dogodilo to s njim, s kojim nije trebalo. I još se pitam zašto? Ko je kriv? Ili je to okrutna sudbina skrojila i tako treba biti…

Sve počinje poslednje zime. Doživivši nesreću završila sam u bolnici. Imala sam tešku povredu kičme. Teško mi je palo, pošto sam vrlo emotivna i krhka. Prvi dan prošao je teško, ali izdržala sam uz lijekove. Drugog dana boravka u bolnici sve počinje. Rano ujutro nazvala me najbolja drugarica, vodile smo dugi razgovor. Gledala sam u desnu stranu, on je prišao sa lijeve mom krevetu. Nisam ni primjetila da je neko tu dok me nije primio za ruku. Pogledala sam ga. Bože, još se sjećam kako sam zadrhtala. Bio je tako lijep, prelijep. Medicinski brat plavih očiju, predivnog osmijeha, nježnih ruku. Nikad neću zaboraviti taj naš pogled.To je bila ljubav na prvi pogled.

“Hej, jesi tu?” povikala je drugarica. Zaboravila sam i da pričam sa njom. Dao mi je lijek i sa smiješkom izašao iz moje sobe. Sve više i više smo se zbližavali. Često je dolazio do mene. Dani su prolazili, a meni više nisu trebali lijekovi, trebao mi je on i odmah sam se osjećala bolje. Poslednjih dana mnogo mi je pomogao. S njim sam prohodala. Mislila sam da ga je sam Bog poslao, poslao anđela prelijepog lica i duše. I došao je poslednji dan boravka u bolnici, a ja nisam imala njegov broj. Mučila sam se cijelog jutra kako bih to izvela, međutim, dok mi je vadio nekakvu iglicu iz ruke, u jednom trenu izvukao je hemijsku i počeo da piše po mojoj ruci. Nakon što je izašao pogledala sam – bio je to njegov broj!Bila sam jako srećna! Otišla sam na kućno liječenje. Potom su počeli pozivi svaki dan po nekoliko puta. Nedostajala sam. Svaki dan mi je govorio slatke riječi i ti dugi dani koji su bili predamnom su izgledali tako laki kad sam bila u kontaktu s njim. Ali jednom mi se činio tako tužan u razgovoru. Upitala sam šta se dešava. Priznao mi je da ima dugo djevojku ali da više nije to to. Osjećala sam se razočarano. Prekinuli smo kontakt. Dani su bili tužni i dugi bez njega. Sledeći boravak u bolnici je došao. Ponovo smo se sreli, ali naši pogledi su rekli sve. Ništa nije prestalo. Posle smjene iznenada je došao u posjetu, baš me obradovao. Pričali smo, zezali se. U jednom trenu oči su zasjale, i kao da smo bili samo on i ja. Poljubili smo se. Sjećam se osmijeha nakon toga. Bilo mi je tako toplo oko srca. Ali, nisam mu priznala šta osjećam, zbog nje. Ujutru sam trebala napustiti bolnicu i ponovo kući na liječenje. Na vratima mi je rekao “Srećno malena” i otišao. Ja sam otišla ali nisam pomišljala da je tu naš kraj. Spletom okolnosti, nisam odgovarala na poruke. Ispostavilo se da mi nije stalo i da nema potrebe da raskine sa djevojkom. Jednog dana čula sam da živi s njom. Bože, kako me steglo u grudima. Noći sam provodila u suzama. Još jednom smo se sreli, nismo mogli pričati, ali tužan pogled rekao je sve. Sada znam da je “Srećno malena” bilo zbogom. Još jednom me je ponos doveo do dna. Ja se još nadam, i mislim da čuda postoje. Možda postoji neko čudo i za nas. Ljubav prema njemu u mojim je mislima, ali bol i tuga su moja stvarnost i moja sudbina. Nikad ga neću zaboraviti, anđela svog. Fizički sam sve bolje, ali moja duša i sad plače….

Alex

OSTAVI KOMENTAR